U improvizovanom šatoru na plaži u Gazi, trotomesečna beba Muntaha drhti od gladi. Njena baka melje leblebije u najsitnije granule kako bi napravila pastu koju joj ubrizgava špricem, znajući da će joj to izazvati bolove i suze, ali nema izbora. To je jedino što ima da joj da.
- Kad bi mogla da govori, vrištala bi na nas, pitala bi šta joj to stavljamo u stomak - kaže tetka ove bebe, Abir Hamuda, prenosi Rojters.
Muntahina majka preminula je nekoliko nedelja nakon porođaja. Dok je još bila trudna, pogođena je hicem, porođaj je usledio prerano dok je bila u komi na intenzivnoj nezi. Njena ćerka je rođena u haosu, u svetu bez majke, bez mleka, bez sigurnosti.
- U stalnoj strpnji sam šta će biti sa njom. Dali smo joj ime njene majke, u nadi da će preživeti, ali svaki dan slušamo kako deca umiru od gladi. Plašimo se - kaže baka Nemah Hamuda, dok pokušava da nahrani unuku.
Muntaha sada ima svega 3,5 kilograma, što jedva više od polovine koliko bi trebalo da ima jedno zdravo novorođenče njenog uzrasta. Nakon svakog hranjenja, pati od dijareje, povraćanja i grčeva. Ali nema druge opcije.
Njena porodica, kao i mnoge druge u Gazi, suočeni su s užasnim izborima. Dohrana za bebe je gotovo nestala jer je pristup pomoći drastično smanjen. Mnoge majke više ne mogu da doje zbog sopstvene neuhranjenosti, a mnoge su, poput Muntahine majke, mrtve ili razdvojene od svoje dece.
Zdravstveni radnici i humanitarne organizacije izveštavaju o roditeljima koji pokušavaju da hrane bebe čajevima, hlebom samlevenim u prah, vodom u kojoj su kuvani listovi, pa čak i životinjskom hranom. Neki, u očaju, mešaju pesak s brašnom.
- To je očajnički potez roditelja koji žele da nahrane svoju decu. Ali ove namirnice nisu namenjene bebama i mogu ozbiljno da naruše njihovo zdravlje - kaže Salim Oveis, portparol UNICEF-a.
Dok svet raspravlja o diplomatskim rešenjima, u šatorima na obalama Gaze vode se borbe za svaki udah, svaki zalogaj, svaki dan preživljavanja. Muntaha je samo jedna od hiljada beba koje nemaju ni glas da se požale, ali njihova patnja vrišti dovoljno glasno.
Autor: Redportal.rs