Prva ovakva šala održana je u Njujorku 2002. godine, sa samo sedmoro učesnika, kao ideja lokalnog komičara Čarlija Toda

Stotine stanovnika Londona u nedelju posle podne spustilo se u podzemnu železnicu, skinulo pantalone do donjeg veša i malo proputovalo, pokušavajući da deluju kao da se ništa neobično ne dešava.

Putnici bez pantalona viđeni su širom londonske podzemne železnice, uključujući stanice Vestminster, Voterlu i Saut Kensington.

Ovo je bila zvanična vožnja metroom bez pantalona, godišnji događaj koji nema nikakvu dublju svrhu osim unošenja malo vedrine u sumornu zimu. Bez dubokih poruka, bez većih ciljeva - jedini cilj je bio zabaviti se, makar na jedno popodne.

- Ima toliko lošeg, toliko dosadnog što se dešava. Lepo je uraditi nešto samo zbog zabave - rekao je organizator Dejv Selkirk (40), lični trener.

Nakon okupljanja na ulazu u Kinesku četvrt, desetine "modnih anarhista" prošle su kroz ledene ulice do stanice Pikadili u centru Londona, gde su ušli u prvi voz. Jedini problem bio je što su vagoni bili toliko puni da neki nisu mogli da skinu pantalone.

Pravljene su selfi fotografije, razmenjivani osmesi, a turisti su delovali zbunjeno.

Prva ovakva šala održana je u Njujorku 2002. godine, sa samo sedmoro učesnika, kao ideja lokalnog komičara Čarlija Toda. Njegova zamisao bila je:

- Zar ne bi bilo smešno da neko uđe u metro usred zime, noseći kapu, rukavice, šal, sve osim pantalona? Bilo bi neobično u Njujorku, iako tamo možeš videti sve i svašta u metrou, ali šta bi stvarno bilo smešno jeste da se na sledećoj stanici, dva minuta kasnije, ukrca još ljudi bez pantalona. I da se ponašaju kao da se međusobno ne poznaju i da im to nije ništa čudno, već da su jednostavno zaboravili pantalone - rekao je Tod za BBC.

Ideja je ubrzo zaživela, a dani bez pantalona održavani su svuda: u Berlinu, Pragu, Jerusalimu, Varšavi i Vašingtonu, između ostalih gradova.

London je prvi put organizovao ovu manifestaciju 2009. godine.

- Znate, cilj je da ovo bude malo bezazlene zabave. Svakako živimo u vremenu u kojem ljudi vole da vode kulturne ratove. Moje pravilo u Njujorku uvek je bilo da je cilj ovog događaja da zabavi druge, da ih nasmeje. Nije namera provocirati ili iritirati nekoga. Nadam se da će taj duh ostati - dodao je Tod.

Bejzil Long, advokat, pojavio se na mestu okupljanja u debelom zimskom kaputu i sa kapom na glavi, u ledeno popodne. Međutim, nakon vožnje kroz tople tunele londonskog metroa, transformisao se – nosio je samo belu košulju sa šarenim prugama, roze donji veš i čarape sa motivima londonske podzemne železnice.

- Video sam to online i pomislio - zašto da ne? Uvek je to pitanje, zar ne? Kada neko pita zašto je neko osvojio Mont Everest, odgovor je jednostavno - zašto da ne?

Autor: Redportal.rs