Kada u borbi jedan vuk shvati da gubi borbu protiv drugog on donosi jednu odluku koja bi kod ostalih vrsta bila neočekivana

Sećate li se u kojem ste svojstvu prvi put čuli za čojstvo? Budući da smo odrasli u srpskoj kulturi, najverovatnije je da smo za ovu reč prvi put čuli prilikom analize nekih od naših epskih pesama, ako nismo od samog Marka Miljanova koji je to prepoznatljivo definisao:

- Junaštvo je kad sebe branim od drugoga, čojstvo kad drugoga branim od sebe. -

Međutim, ono što se manje zna je da, osim velikih ljudi, za čojstvo zna još jedna vrsta, koja nam je odavno dobro poznata. Reč je naravno, o vukovima.

Naime, kada u borbi jedan vuk shvati da gubi borbu protiv drugog, kao i da više nema šanse za pobedu, on donosi jednu odluku koja bi kod ostalih vrsta bila neočekivana: mirno nudi sopstveni vrat (odnosno grkljan) protivniku, čime kao da kaže Moj život je u tvojim rukama, izgubio sam.

Ali baš u tom trenutku dešava se nešto što mnogi smatraju za zapanjujuće.

Vuk-pobednik, umesto da iskoristi priliku i zada zadnji, smrtonosni udarac, prosto stane. Jer i njega, po svemu sudeći, sprečava jedna drevna sila u tome — jedan tihi, instinktivni zakon. Nešto za šta neki savremeni naučnici misle da je ugrađeno u DNК, ili možda i izvan njega, kao da mu šapuće da je opstanak vrste važniji od zadovoljstva eliminisanja suparnika.

Foto: Pixabay.com/raincarnation40

To ujedno pokazuje i jedan veličanstven prirodni mehanizam, za koje i životinje znaju: u tome nema kukavičluka kod onoga što se predaje, niti puke milostinje kod pobednika. Samo savršen balans koji pre svega slavi - život.

Zato nema ni pobednika ni poraženog. Tada oba vuka odlaze, a ciklus života se nastavlja.

A to je ono što Srbi nazivaju ČOJSTVOM. 💗

Autor: Marko Radovanović