U poslanici se upozorava da je savremeni čovek postao i ateista, koji kontakte s drugima ne ostvaruje fizički kao što to pokazuje Liturgija, već na društvenim mrežama, gde u drugom čoveku vidi svoga neprijatelja koji mu ograničava slobodu i ugrožava njegovo biće 😞

Srpska pravoslavna crkva (SPC) pozvala je danas snažno sve aktere društvenog života u zemlji i širom sveta da, radi dobra i napretka naroda, grade mir, međusobno poštovanje i dijalog.

U vaskršnjoj poslanici patrijarha srpskog Porfirija i arhijereja SPC verni narod i svi ljudi dobre volje pozivaju se na odricanje od individualizma i na povratak Bogu i liturgijskom životu, jer je to, kako se ističe, jedini suštinski odgovor na sve probleme širom sveta i opasnosti od razmirica i dubokih nesporazuma koje su zahvatile našu zemlju.

- Sa velikim bolom, doživljavajući tragiku ratnih stradanja, širom sveta, a duboko svesni opasnosti od razmirica i dubokih nesporazuma koje su zahvatile i našu zemlju i krajeve, kao Crkva ne možemo da uputimo drugačiju poruku od ove: liturgijski način života, jedini je suštinski odgovor na ove probleme. Ovo važi za sve pa i za nas crkvene ljude, jer niko nije bez greha - navodi se u poslanici i ističe:

- Ovaj i ovakav način života, što je najvažnije, doneće nam pobedu nad smrću i život večni, ali i bolje i pravednije društvo. Ovakav način života, međutim, zahteva i spremnost na žrtvu, jer svet još uvek leži u zlu koje će biti prisutno i aktivno sve dok Hristos ponovo ne dođe, ukine zlo i smrt i uspostavi Carstvo Božje. Mi ljudi, pre drugog i slavnog Hristovog dolaska, sami svojim silama, nećemo nikad stvoriti savršeno društvo, tj. Raj na zemlji. Zato snažno pozivamo sve aktere društvenog života da, radi dobra i napretka naroda, grade mir, međusobno poštovanje i dijalog.

U poslanici se upozorava da je savremeni čovek postao i ateista, koji kontakte s drugima ne ostvaruje fizički kao što to pokazuje Liturgija, već na društvenim mrežama, gde u drugom čoveku vidi svoga neprijatelja koji mu ograničava slobodu i ugrožava njegovo biće.

- Čovek savremene civilizacije, shvatajući sebe kao individuu, ne potrebuje drugog čoveka i zajednicu s njim da bi postojao, već svojim umom i umnim silama određuje sebe kao postojeću ličnost na osnovu samosvesti, tj. misli o sebi. Izreka filosofa: Mislim, dakle postojim, ovo i potvrđuje. I onda kad savremeni čovek ostvaruje zajednicu sa drugim čovekom, to ne čini kroz lični i fizički kontakt, kako nam to pokazuje Liturgija, već preko interneta i društvenih mreža. Savremeni čovek u drugom čoveku, a samim tim i u Bogu vidi svoga neprijatelja koji mu ograničava slobodu i ugrožava njegovo biće. Otuda je čovek savremene civilizacije počeo da stvara i jednonacionalne države i da se deli od drugih, smatrajući druge nepoželjnim i neprijateljima.

Crkva upozorava da ovakvo shvatanje shvatanje postojanja je rezultovalo neviđenim katastrofama i izazvalo dva svetska rata sa ogromnim stradanjima, što je nastavljeno i u današnje vreme, čega smo svi svedoci.

- Primer za to je stradanje našeg naroda na Kosovu i Metohiji od lokalne albanske vlasti, koja proteruje Srbe sa njihovih vekovnih ognjišta, a one koji ostaju svakodnevno maltretira, želeći da stvori svoju državu na srpskoj teritoriji osveštanoj mučenicima i podvižnicima, kao i mnoštvom srpskih pravoslavnih crkava i manastira. Bolje bi bilo, međutim, za sve koji žive na ovom prostoru, ali i za sve ljude širom sveta, da žive u miru jedni sa drugima, poštujući jedni druge i pomažući jedni drugima u svakodnevnom životu. Jer zemaljsko je za malena carstvo.

Patrijarh savetuje suprodstavljanje ovom individualističkom načinu života i život po primeru apostolâ, podvižnikâ, mučenikâ, tj. po primeru liturgijskog načina postojanja Crkve, što nije i poziv na vraćanje u prošlost.

- U zajednici slobode sa Hristom i drugim čovekom, kako to pokazuje Liturgija, čovek predokuša svoje istinsko postojanje. Jedino u zajednici slobode, ljubavi sa drugim čovekom i Bogom, čovek postaje apsolutna i neponovljiva ličnost. U toj zajednici ljubavi s drugim i čitava priroda i sve što je oko nas nam je drago i dragoceno - poručio je patrijarh i ukazao:

- Liturgija nam, takođe, pokazuje da nam je priroda, koju prinosimo u vidu hleba i vina, data od Boga da od nje živimo, ali i da je čuvamo i prinosimo Bogu, jer je i nju Bog stvorio da postoji večno. Ako priroda prestane da postoji, a mi smo je danas doveli do ruba propasti, izrabljujući je radi našeg individualnog uživanja, prestaćemo i mi da postojimo jer smo deo prirode.

Patrijarh je poručio da istovremeno, služeći Liturgiju i živeći liturgijskim etosom mi ćemo na najbolji način prenositi svetu u kome živimo veru u Vaskrslog Hrista i u opšte vaskrsenje kao pobedu života nad smrću.

- To će biti naša propoved o Vaskrsenju i večnom životu, koje nam je Hristos zaveštao, ne samo kroz reči, već i kroz naš način života, dok ponovo ne dođe u sili i slavi i uspostavi Carstvo Božje - naveo je patrijarh i poručio:

- Zato, služeći danas Svetu Liturgiju sa posebnom radošću, sa vascelim našim narodom, posebno sa našom braćom i sestrama na Kosovu i Metohiji, blagodarimo Jednome Bogu u Trojici, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, za sve ono što je učinio i što će učiniti za nas i naš večni život, i pozdravimo se među sobom, i pozdravimo sve ljude dobre volje, radosnim pozdravom: "Hristos vaskrese! - Vaistinu vaskrese - navodi se u vaskršnjoj poslanici patrijarha Porfiriija i arhijereja.

Autor: Dnevnik