Decu moramo navikavati da posećuju pozorišta zato što ono donosi iskustvo koje oblikuje emocije, razvija empatiju i podstiče kreativno razmišljanje.

Iako živimo u tehnološki razvijenom i ubrzanom vremenu, pozorište ne gubi na značaju. Ono ima funkciju da nas produbi i poveže i učini da na kratko vreme zastanemo. Odlazak u pozorište je i kulturni čin. Time ne samo da obogaćujemo svoj duh već i podržavamo umetnost i glumce, koji svoj život posvećuju stvaranju nečeg smislenog i lepog.

Branislav Nušić, koji je posvetio ceo svoj život pozorištu, jednom je rekao: Pozorište je najlepša škola života. I zaista, dok gledamo predstave, ne učimo samo o likovima na sceni, nego učimo i o sebi, o društvu, o vremenu u kojem živimo. Učimo da prepoznamo istinu i dobro, čak i kad su obučeni u komediju.

Foto: Marijana Vasiljević

Gledajući mjuzikl Pogledaj dom svoj anđele u Teatru Odeon, razumećemo savremene društvene odnose. Pozorište nije daleko od stvarnog života, ono je njegovo ogledalo. Kao što je Šekspir rekao: Ceo svet je pozornica, a svi ljudi na njemu samo glumci. Tako na sceni zapravo gledamo sebe, možda u drugačijem kostimu, ali sa istim dilemama, emocijama i snovima.

Decu moramo navikavati da posećuju pozorišta zato što ono donosi iskustvo koje oblikuje emocije, razvija empatiju i podstiče kreativno razmišljanje. Najmlađima preporučujemo da obavezno pogledaju predstave Pepeljuga i Ivica i Marica u Teatru Odeon.

Foto: redportal.rs/Marijana Vasiljević

Autor: Red portal