Osnivač, nesuđeni inženjer Radžeš Kumar Šarma, započeo je rad sa decom 2006, želeći da pomogne siromašnoj deci iz kraja

Obrazovanje je deo svačijeg života, pa samim tim i razne škole, koje su kao što nam je poznato - ustanove zatvorenog tipa (osim u nekim izuzecima kada se učenici šalju na rekreativnu nastavu).

Međutim, moderni tokovi i ubrzani procesi globalizacije stvaraju specifične uslove za mnoge tačke na svetu, pa, kao što je i poznato, određeni slojevi stanovništva dobijaju prilike, dok nažalost oni drugi - ne baš toliko dobre prilike.

Foto: hindustantimes.com/Abhishek Saha

Ovo posebno važi za Indiju, zemlju u kojoj je procenat, ali i dubina siromaštva uglavnom neshvatljiva za nas, koji smo ipak Evropljani. Upravo su scene iz jednog takvog područja Delhija, po imenu Šakarpur, u neposrednoj blizini metro stanice Jamuna Benk (Yamuna Bank) podstakle nesuđenog inženjera, vlasnika male prodavnice Radžeša Kumara Šarmu, da uradi nešto za svu decu koja su bila nezaobilazni prizor u tom kraju.

Naime, dok se šetao kroz ovaj deo grada 2006. rešio je da drži časove za dvoje dece koja su prosila u neposrednoj blizini, a verovali ili ne, tokom godina je broj zaintresovanih učenika sve vreme rastao, da bi na danas iznosio preko 300 polaznika, a u međuvremenu su se Redžešu pridružili još neki učitelji, tako da ima više različitih učionica i razreda, što se da videti i iz priloženih fotografija.

Foto: hindustantimes.com/Abhishek Saha

Ova neobična škola ispod mosta za metro radi u dve smene: jutarnja je rezervisana za dečake, dok je popodnevna namenjena za devojčice, čime se osigurava da svi imaju pristup obrazovanju. Radžeš, zajedno sa svojim dobrovoljnim kolegama, međutim, ne predaje samo školske predmete, već i životne stvari - oko važnosti istrajnosti, međusobnog poštovanja i ličnog razvoja.

Na pitanje kako mu je njemu lično palo na pamet da pokrene školu tokom te šetnje 2006. godine, Radžeš kaže da su razlozi i lični.

- Davne 1989. godine, morao sam da napustim obrazovanje nakon prve godine fakulteta u Aligarhu zbog pogoršanja finansijske situacije moje porodice. Кada sam završio 12. razred na smeru prirodnih nauka, sanjao da postanem inženjer. Taj neostvareni san se pretvorio u ovu školu - rekao je jednom prilikom.

Kakva je struktura učenika ove škole? Pa, većina učenika koji pohađaju Radžešovu Besplatnu školu su iz porodica migrantskih radnika, fizičkih nadničara, vozača rikši, ali i seljaka koji žive u kolibama i barakama u obližnjim selima.

- Jednostavno verujem da moram dati sve od sebe u obrazovanju ove dece jer će u suprotnom postati deo generacije izgubljene zbog siromaštva. Štaviše, podstičem ih da se upišu u državne škole kako bi mogli da iskoriste neke pogodnosti - kaže Radžeš.

Sreća je htela da su se tokom godina, a posebno od 2011, Radžešu javili mnogi koji su mogli i materijalno da pomognu nastavak rada ove škole, tako da je u međuvremenu stekla i neku infrastrukturu koju niko ranije ne bi mogao ni da zamisli na ovakvom mestu, uključujući toalete i neophodnu opremu za rad (krede, redovno krečenje improvizovanih tabli i sl.).

Radžeš, koji ove godine puni 55 godina, kaže da će predavati dokle god bude mogao, a da, po njemu, obrazovanje uvek donosi promenu na bolje.

IZVOR: YT / The Indian Express

Autor: redportal.rs