U svojim pismima Hilda potresno opisuje svakodnevni život logoraša: nekoliko hiljada ljudi na jednom mestu, samo dve česme sa vodom, ishrana svedena na kupus, samo jedan „klozet” udaljen pola kilometra.

Rat je nesumnjivo jedna od najmračnijih pojava u istoriji čovečanstva. Sa sobom neizostavno donosi haos, patnju i gubitak. Danas, u 21. veku, svet svedoči ratovima koji bukte na više strana: na Bliskom istoku, u Ukrajini i Rusiji, u delovima Afrike. Iako se često vodi borba oko teritorije ili političke dominacije, prava žrtva rata uvek ostaje običan čovek.

Foto: Tanjug AP/Abdel Kareem Hana

U savremenom svetu, haos rata više nije apstraktan pojam. On se svakodnevno oslikava u uništenim školama, izbegličkim kolonama i tišini detinjstva koje je prekinuto sirenama i eksplozijama. Ova tema nije nova i o njoj svedoče brojna književna dela, dnevnici i pisma u kojima je rat prikazan iz najličnije i najpotresnije perspektive.

Jedno od takvih svedočenja su Pisma Hilde Dajč, mlade Jevrejke iz Beograda, koja je tokom Drugog svetskog rata bila u logoru na Sajmištu. U svojim pismima Hilda potresno opisuje svakodnevni život logoraša: nekoliko hiljada ljudi na jednom mestu, samo dve česme sa vodom, ishrana svedena na kupus, samo jedan klozet udaljen pola kilometra, spavanje na slami, i brutalna poniženja od strane nemačkih vojnika koji ih nazivaju idiotska svinjska banda. Ovi redovi nisu samo istorijski dokument oni su ljudski krik iz tame zaboravljenih stradanja.

Foto: EPA-EFE

Slično iskustvo zabeleženo je i u čuvenom dnevniku Ane Frank. Skrivajući se sa porodicom od nacista, Ana beleži svakodnevicu u senci progona. Piše o zakonima koji su Jevreje isključivali iz društva o obavezi nošenja žute zvezde, o zabrani korišćenja javnog prevoza, posebnim školama, ograničenju kretanja i neprestanoj atmosferi straha. Kroz njene reči jasno se vidi kako rat ne uništava samo živote, već i dostojanstvo, slobodu i nadu.

Foto: Wikipedia.org

Autor: Red portal