Ovo je priča o čoveku kojeg istorija i ideologija nisu napustile ni posle osam decenija

An Hak-sop, bivši južnokorejski zatvorenik poreklom iz Severne Koreje, sada u otrpljenim godinama i prikovan za kolica, ima jednu neostvarenu želju — da umre u zemlji koja je oblikovala njegov život. Uprkos hroničnim zdravstvenim problemima, vlasti Južne Koreje odbile su da mu dozvole povratak. Ovo je priča o čoveku kojeg istorija i ideologija nisu napustile ni posle osam decenija.

An, zarobljen tokom Korejskog rata, izolovan je zbog odbijanja da se odrekne svojih ideala. Robijao je više od četiri decenije pod optužbom da je prokomunistički subverzivac. Sada, u 95. godini života, sašinut teškom plućnom bolešću i vezan u stolicu, nije u potrazi za preseljavanjem — već za dostojanstvenim krajolikom svog života i mira u grobu domovine.

Neustrašivo se otisnuo ka demilitarizovanoj zoni, no od vlasti je vraćen. Često ponavlja: „Nedostaje mi Sever, ne mogu to više izdržati“. Drži severnokorejsku zastavu, dok traži dozvolu da pređe preko jedne od najozloglašenijih granica sveta.

Ministarstvo za ujedinjenje navodi da razmatra humana rešenja — ali svaki pokušaj povratka bi morao da bude dogovoren sa Pjongjangom, koji do sada nije odgovorio. Bez Sevjerokorejskog pristanka, formalni povratak bivšem ratnom zarobljeniku ostaje nemoguć.

An nije usamljen u želji. Petorica starijih „nekonvertirtovanih“ bivših zatvorenika takođe su podnela zahteve za povratak u porijeklum dom. Grupe građana apelovale su vlastima na poštovanje Konvencije iz Ženeve, tražeći da se ti stariji pojedinci tretiraju kao ratni zarobljenici.

Ove priče o ljudima koje istorija nije odustala podsećaju da se pravda i mir mogu pronaći čak i u poslednjim trenucima života — a porodica, ideologija i zemlja porijekla ostaju temelj identiteta. Kada odluči da krene, An više ne očekuje živeti, ali veruje: „Treba mi da ležim tu gde je moja ideja rođena. DPRK — početak mog života.“

Autor: redportal.rs