Denisovci su se pojavili pre 370.000 godina, proširili su se po delovima Azije, ali su potpuno nestali

I pored svih napora koji traju bezmalo 150 godina da se malarija iskoreni, ova bolest i danas spada u najrasprostranjenije i najsmrtonosnije bolesti na svetu. Ipak, u novoj studiji mađarskih naučnika koja je objavljena u naučnom časopisu Džurnal of hjuman evolušn (Journal of Human Evolution) izneti su podaci da su neki ljudi imuni na ovu bolest, a po svemu sudeći radi se o potomcima izumrle grupe ljudi koje nazivamo Denisovcima (o kojima smo i ranije pisali).

Naime, istraživanje se bavilo ispitivanjem specifičnih gena za koje se znalo da su nasleđeni od ove prastare grupe ljudske vrste, tako da je primećeno da neki od njih mogu pružiti zaštitu kako od malarije, tako i od nekih drugih tropskih bolesti koje izazivaju paraziti.

Foto: SCIENCE PHOTO LIBRARY

Da podsetimo, Denisovci su se pojavili pre 370.000 godina, da bi se onda proširili po delovima Azije, ali pre nego što su potpuno nestali pre oko 30.000 godina. Budući da se širom sveta sve više otrkivaju njihovi fosilizovani ostaci, zajedno sa genetskim materijalom, tako i nauka ima sve jasniji uvid o ovim ljudima koji nažalost, nisu poživeli do današnjeg dana. Ono što je međutim, specifično, jeste da su oni zasigurno bili izloženi širokom spektru bolesti koje su prenosili razni insekti i druge životinje (komarci i krpelji u prvoj liniji). Zbog toga, izgleda da su vremenom neki Denisovci verovatno razvili prirodne načine otpora tim patogenima.

Doktor Atila Trajer sa Univerziteta Panonija (Mađarska) je do ovog saznanja došao koristivši kompjuterske modele kako bi rekonstruisao drevnu klimu i sredinu sa tri nalazišta fosila Denisovaca - iz Sibira, sa Tibetanske visoravni i nalazišta u Laosu.

Nakon utvrđivanja podataka usledilo je poređenje sa staništima koja su poznata po raznim bolestima koje prenose insekti, da bi se zatim sve te informacije ukrstile sa DNК Denisovaca koji su preživeli kod današnjih ljudi (jeste da zvuči malo komplikovano, ali šta da radimo, to je nauka! 🤓 ).

Foto: Unsplash.com/ Ioana Farcas / @ioanafarr

Dobijeni rezultati su potvrdili da su ovi drevni ljudi živeli u šarenolikom spektru okruženja, koji je uključivao i hladne subarktičke šume, kao i regione umerenih monsuna. Stoga su lokaliteti u Sibiru i Tibetu bili pogodni za vrstu krpelja koji prenosi lajmsku bolest, ali ne i za tropske bolesti poput malarije. Nasuprot tome, lokalitet Кobrine pećine u Laosu upravo je okruženje pogodno za razvoj i širenje tropskih bolesti, što sugeriše da su neki Denisovci bili izloženi upravo njima.

Osim navedenih podataka, studija je otkrila i da ljudi koji poseduju veći procenat DNK koji su nasledili od Denisovaca ( posebno oni u Melaneziji, što je region u jugozapadnom Tihom okeanu) upravo imaju veću verovatnoću da nose specifične gene povezane sa imunim sistemom. Ovo je značajno jer se pokazalo da lajmska bolest praktično ne postoji u regionima koji su procentualno najviše nasleljeni stanovnicima sa najvišim procentom gena koji je nasleđen od Denisovaca. Jasno, sve to sugeriše da su zaštitni geni upravo od njih, čak i kad su u pitanju tropska područja poput Kobrine pećine,

- Denisovsko genetsko nasleđe je veliko i usko povezano sa otpornošću na patogene kod modernih ljudi. Sami Denisovci su naseljavali raznolika područja, što se vidi i u rekonstrukcijama životne sredine. što se može utvrditi čak i na osnovu postojećih, relativno malobrojnih lokaliteta u kojima su pronađeni njihovi ostaci - napisao je dr Trajer u svojoj studiji 'Staništa Denisovaca oblikovala su otpornost modernog čoveka na bolesti'.

U istraživanju se naglašava da naša evolutivna istorija utiče i na naše današnje zdravlje danas, što može pomoći u razumevanju različitih bolesti, pa samim tim i u korekciji tretmana i kreiranju preventivnih strategija kada su u pitanju područja sa visokim stopama prenošenja zaraznih bolesti.

Autor: redportal.rs