Sada već malo davne 1990. godine u kineskoj provinciji Hubej iskopana je ljudska lobanja koja je bila toliko deformisana u procesu fosilizacije da je bilo teško proceniti njen realni značaj. Međutim, nova analiza ukazuje da lobanja pripada ranoj grani bratske loze ljudske vrste, što je otkriće koje bi moglo da izmeni shvatanje načina na koji se ljudska evolucija odvijala tokom proteklih milion godina.
Istraživači su ovog puta koristili sofisticirane tehnike skeniranja i digitalne rekonstrukcije kako bi utvrdili originalni oblik lobanje, koja je inače stara između 940.000 i 1,1 milion godina, pa je zatim uporedili je sa više od 100 drugih ljudskih fosila.
Foto: SCIENCE PHOTO LIBRARY
Ispostavilo se da se radi o ostatku najstarijeg poznatog člana evolutivne loze koja je uključivala enigmatične Denisovce (o kojima smo pisali i ranije 👇), odnosno ljude koji su lutali širokim delovima Azije i ukrštali se sa našom vrstom - regularnim Homo sapiensima.
Lobanja, nazvana Junsian 2, pripadala je muškarcu starosti između 30 i 40 godina, a prema rečima paleoantropologa Siđuna Nija sa Univerziteta Fudan i Instituta za paleontologiju i paleoantropologiju kičmenjaka Kineske akademije nauka, a koji je vodio studiju objavljenu u časopisu Science, rezultati otvaraju novu karticu u shvatanju razvoja ljudi.
Naime, sve vrste u ljudskoj evolutivnoj liniji nazivaju se homininima, a lobanja je ranije okvirno klasifikovana kao ostatak Homo erectusa, budući da je imala telesne proporcije slične našim, ali s manjom veličinom mozga i drugačijim crtama lica. Ipak, istraživači su utvrdili da nova analiza pokazuje da se ne radi o vrsti Homo erectusa, niti da pokazuje njegove osnovne karakteristike.
- Primerak ima široku i nisku lobanju, sa uvučenim čelom iza snažnog nadbradnog grebena, ali je procenjena veličina mozga do sada najveća za bilo kog hominina tog doba. Lice je veliko, sa ravnim i napred okrenutim jagodicama, i velikim nosom sa isturenim nosnim mostom, ali bez ispupčenja srednjeg dela lica koje nalazimo kod neandertalaca - rekao je antropolog i koautor studije Kris Stringer iz Prirodnjačkog muzeja u Londonu.
Sama lobanja je delimično zgnječena, a njen oblik deformisan od pritiska i kretanja u zemlji tokom mnogih godina tokom i nakon procesa fosilizacije, a nakon nalaza istraživači su je vremenski i evolutivno smestili u lozu hominina čiji je razvoj bio usmeren na Aziju koja uključuje vrstu Homo longi, poznatu iz drugih fosila (za nju se inače takođe saznalo preko jedne druge lobanje, koja je otkrivena kod kineskog grada Harbina).
Ova lobanja iz Hubeja, kako je rekao Ni, deli karakteristike sa ostalim članovima iz ove loze, kao što su široko i masivnije nepce, ravne a niske jagodične kosti, prošireni deo potiljka i neke karakteristike regiona uha.
Postojanje denisovaca bilo je nepoznato sve dok istraživači 2010. godine nisu objavili otkriće njihovih ostataka u Denisovoj pećini (po kojoj si i nazvani) u Sibiru, a fosili su kasnije otkriveni i na drugim mestima u Aziji. I denisovaci i neandertalci su doživeli interakcije sa Homo sapiensom, uključujući i ukrštanja, ali pre nego što su ubrzo nestali iz razloga koji nisu u potpunosti shvaćeni. Upravo zbog ovih drevnih ukrštanja, mnogi ljudi poreklom iz Azije i nekih drugih mesta nose njihovu DNK.
Ova otkrića mogu promeniti razumevanje puta kojim je ljudska evolucija prošla u poslednjih milion godina, uključujući članove roda - grupe blisko srodnih vrsta - nazvanih Homo.
Istraživači su predložili da je pet glavnih grana, ili klada, ljudi sa velikim mozgom u Africi, Evropi i Aziji počelo da se razdvaja pre više od milion godina. Ove grane su dovele do Homo sapiensa; Homo longi i denisovaca; neandertalaca (Homo neandertalensis); Homo hajdelbergensisa, prvo poznatog po viličnoj kosti pronađenoj u Nemačkoj; i Homo erektusa.
- Grupa Homo longi se pokazala kao prilično uspešna u Aziji, zauzimajući prilično veliko područje sa raznovrsnim okruženjima više od milion godina. Verovatno su živeli u malim, izolovanim grupama i imali su malo interakcije sa drugima. Shodno tome, pokazuju značajnu morfološku raznolikost - naglasio je Ni.
Istraživači su utvrdili i da da lobanja Junsijana 2 pruža dokaz da se proces divergencije među ljudskim lozama dogodio ranije nego što se ranije pretpostavljalo.
- Na osnovu našeg novog otkrića, osporili smo stare vremenske linije ljudske evolucije - rekao je Ni.
Foto: Pixabay.com
Najstariji poznati fosili Homo sapiens datiraju iz perioda pre otprilike 300.000 godina u Africi, međutim, čini se da se loza koja je dovela do naše vrste odvojila od ostalih homininskih loza stotinama hiljada godina ranije - i to verovatno pre više od milion godina.
Stringer je rekao da lobanja može pomoći u rešavanju dileme nazvane Zbrka u sredini, zbunjujućeg niza ljudskih fosila starih između 300.000 i milion godina.
Jer, ako se lobanja Junsijan 2 nalazi blizu porekla i loze Homo longi/Denisovan i Homo sapiens, Stringer je dodao da ona može predstavljati jedan od najvažnijih prozora u evolutivne procese koji su oblikovali naš rod pre oko milion godina.
Kako su ljudi evoluirali?
Autor: Will Dunham / redportal.rs