Neprekidan san tokom biološke noći ključan je za bolju kogniciju, emocionalnu regulaciju i ukupno zdravije funkcionisanje tokom narednog dana

Prema tezi koju su izneli istaknuti naučnici, ljudski um nije evolutivno "dizajniran" da ostane budan nakon ponoći, a produženi periodi budnosti, poput 16 sati, smatraju se neprirodnim za optimalno funkcionisanje mozga.

Hipoteza, nazvana Um posle ponoći, sugeriše da ljudsko telo i um prate prirodni 24-časovni ciklus aktivnosti, koji utiče na naše emocije, motivaciju i ponašanje.

Elizabet Klerment, neurolog sa Harvardskog univerziteta, ističe da milioni ljudi ostaju budni tokom noći, ali "postoje prilično dobri dokazi da njihov mozak ne funkcioniše jednako dobro kao tokom dana."

Zašto je noć kritična?

Istraživači objašnjavaju da se, nakon ponoći, mozak budne osobe prirodno drugačije ponaša:

Noću, negativne emocije i misli lakše privlače našu pažnju nego pozitivne, što može pogoršati raspoloženje.

Sklonost ka rizičnim i neprilagođenim ponašanjima raste. Ideje poput samopovređivanja mogu postati privlačnije, a ljudi su skloniji impulsivnom ponašanju, upotrebi alkohola i droga, te konzumiranju nezdrave hrane (npr. želja za cigaretom ili obrokom bogatim ugljenim hidratima).

Studije su pokazale da noćna budnost predstavlja faktor rizika za samoubistvo, što se potencijalno objašnjava "neusklađenošću cirkadijalnih ritmova".

Sa evolutivnog stanovišta, ova pojačana pažnja na negativne stimulanse noću imala je smisla. Kada su se ljudi razvijali u divljini, noć je nosila veći rizik da postanu lovina, pa je mozak bio hiper-fokusiran na opasnost. Danas, u odsustvu takvih pretnji, ovaj preterani fokus na negativno rezultira izmenjenim sistemom nagrade i motivacije, čineći ljude sklonijima rizičnim odlukama.

Zaključak istraživača je jasan: neprekidan san tokom biološke noći ključan je za bolju kogniciju, emocionalnu regulaciju i ukupno zdravije funkcionisanje tokom narednog dana.

Autor: redportal.rs