Ispostavilo se da se radilo o nadgrobnom spomeniku pripadnika rimske vojske

Jedna porodica iz Nju Orleansa (SAD) je došla do neobičnog otkrića i to dok je čistila svoje dvorište koje je bilo zaraslo u korov. Naime, na jednom mestu ispod korova su našli misterioznu mermernu ploču na kojoj je pisalo Di Manes (duhovi mrtvih, latinski, prim. prev.), što je u doba Rimske imperije bio uobičajen natpis na nadgrobnim spomenicima.

- Činjenica da je ploča bila ispisana na latinskom nas je zaista navela da se zamislimo. Kada vidire nešto tako kažete sebi 'U redu, ovo nije obična stvar; - rekla je Danijela Santoro, vlasnica kuće, ali inače i antropolog sa Univerziteta Tulejn.

Foto: Tanjug AP/Susan Lusnia

Zaintrigirana, ali kako kaže i pomalo uznemirena, Santorova se brzo obratila svojoj koleginici, arheologu i stručnjaku za klasičan perioda Suzan Lusniji, koja je brzo shvatila da je ploča zapravo nadgrobni spomenik rimskog mornara koji se zvao Sekst Kongenijus Ver (Sextus Congenius Verus), a koja je inače stara - 1.900 godina.

- Kada sam prvi put videla sliku koju mi je Danijela poslala, zaista sam se naježila jer sam bila jednostavno zatečena - rekla je Lusnija.

Dalja istraga je otkrila da se ova ploča zapravo - decenijama vodi kao nestala, budući da je nestala iz jednog italijanskog muzeja tokom Drugog svetskog rata.

Sam mormar koji je živeo u Rimskoj imperiji, Sekst Kongenije Ver, preminuo je u svojoj 42. godini iz nepoznatih razloga, a nakon što je više od dve decenije služio u Rimskoj mornarici na brodu nazvanom po grčko-rimskom bogu medicine - Asklepiju.

Na nadgrobnom spomeniku ovaj mornar se naziva zaslužnim (mi bismo možda rekli dostojnim), a naručioci njegove izrade su dve osobe koje su sebe opisali kao njegove naslednike, tako da se verovatno radi o brodskim drugarima, budući da rimski vojnici u datom periodu nisu mogli da se žene.

Sama ploča se nalazila na drevnom groblju sa ostalih dvadesetak grobova drugih vojnih lica, a pronađeni su sada već davnih 1860-ih u Čivitavekiji (grad u središtu Italije), nedaleko od Rima. Sam tekst je zabeležen 1910. godine i uključen u katalog latinskih natpisa, iako je na njemu navedeno da je mesto na kom je ploča nađena nepoznato.

Foto: Tanjug AP/Susan Lusnia

Nešto kasnije, ovaj predmet je dokumentovan kao eksponat u Nacionalnom arheološkom muzeju u Čivitavekiji, ali nažalost, tokom četrdesetih godina prošlog veka ovaj muzej je bio prilično uništen tokom savezničkog bombardovanja, tako da je bilo potrebno nekoliko decenija kako bi se obnovio, rekla je Lusnia.

Muzejsko osoblje iz Italije je potvrdilo Lusniji da se ploča vodi kao nestala decenijama, a njene zabeležene mere su 30 puta 30 centimetara, sa oko 2,5 centimetara debljine - što odgovara ploči koja je pronađena u SAD.

- Kada su ploče u pitanju, ne možete imati bolji i precizniji nalaz od toga - objasnila je Lusnia.

U međuvremenu, za ploču se zaintresovao i FBI (budući da se radi o predmetu za koji se ne zna kako je završio u Americi, tako da su u toku pregvoori sa italijanskim vlastima o povratku ploče nazad u muzej u Čivitavekiju, mada je iz Biroa došlo obaveštenje da trenutno nije moguće odgovoriti na zahteve Italijana jer je trenutno vlada u SAD - u blokadi rada.

Kako je ploča došla do SAD je posebna priča.

Naime, kada su novinski izveštaji o pronađenoj ploči počeli da pune novinske stupce, odmah ju je prepoznao bivši vlasnik kuće O'Brajen, koji je, zajedno sa svojom ženom ploču oduvek smatrao lepim umetničkim delom. 😳

Zapravo, prethodni vlasnici su ploču koristili kao ukras za baštu, da bi potpuno zaboravili na nju pre nego što su prodali kuću Santorijevima 2018. godine.

- Niko od nas ustvari nije znao šta je to. Gledali smo snimak na televiziji, u potpunom šoku - rekla je O’Brajen za medije.

IZVOR: YT / @wwltv

Međutim, Erin se setila i drugih detalja, koji su objasnili put ploče iz daleke Italije. Naime, ona je ploču dobila od svoje babe — Italijanke, koja je bila stacionirana u zemlji tokom Drugog svetskog rata.

Bilo kako bilo, verovatno niko ne bi bio više oduševljen ponovnim otkrićem ploče od samog Seksta.😄 Nadgrobni spomenici su bili važni u rimskoj kulturi za očuvanje nasleđa, čak i običnih građana, rekla je Lusnia.

- Sada se toliko priča o Sekstu Kongenijusu Verusu. Ako postoji zagrobni život i on je u njemu i zna to, veoma je srećan jer je to ono što Rimljanin želi — da ga se zauvek pamti - zaključila je Lusnia.

Autor: redportal.rs