Vizije koje pacijenti opisuju ne liče na obične halucinacije, one imaju strukturu – početak, sredinu i kraj – i često su prožete dubokim emocijama

Američki istraživači proučavaju neobične iskustva pacijenata u bolnicama, uključujući i one koji se izjašnjavaju kao ateisti. Sve više primera pokazuje da ljudi na samrti doživljavaju vizije ili snažne osećaje susreta sa preminulim članovima porodice, prijateljima ili nekom vrstom „svetlosti“.

Skot Jansen, dugogodišnji socijalni radnik doživeo je duboku ličnu transformaciju nakon što je svedočio brojnim iskustvima pacijenata na samrti. Iako je ceo život bio ateista, susreti sa pacijentima koji su neposredno pred smrt opisivali živopisne vizije, naveli su ga da preispita svoja ubeđenja o smislu života i postojanju duše.

Ono što posebno iznenađuje stručnjake jeste to što ovakva iskustva prijavljuju i pacijenti koji tokom života nisu verovali u postojanje Boga niti u zagrobni život.

- Ne možemo ignorisati činjenicu da se ovakvi fenomeni dešavaju i među onima koji se smatraju ateistima - ističu istraživači.

Jansen je posebno izdvojio priču Budija, čoveka koji je brinuo o svojoj ženi Mej, oboleloj od Alchajmerove bolesti. Nekoliko sati pre nego što je preminula, Mej je iznenada oživela, sela uspravno i razgovarala sa nevidljivim prisustvom. „Baš je lepo“, rekla je gledajući u prazan prostor. Za Budija, a i za Jansena koji je slušao ovu ispovest, taj trenutak bio je dokaz da smrt nije samo kraj.

Prema rečima Jansena, vizije koje pacijenti opisuju ne liče na obične halucinacije. One imaju strukturu – početak, sredinu i kraj – i često su prožete dubokim emocijama. Pacijenti u tim trenucima nisu delovali zbunjeno, već prisebno i ispunjeno.

- Nisam mogao sve da objasnim lekovima ili neurologijom - rekao je Jansen, naglašavajući da je upravo taj element dao ovim događajima veću težinu.

Lekari i medicinske sestre tvrde da su ovakve vizije često praćene osećajem mira i smirenosti, čak i kod najtežih pacijenata. Prema nekim hipotezama, reč je o posledicama fizioloških promena u mozgu tokom procesa umiranja, dok drugi smatraju da bi moglo postojati dublje, još neobjašnjeno značenje.

Jansen je priznao da ga je i sopstvena vizija dodatno ubedila da smrt možda nije kraj. Sanjao je svog preminulog ujaka, ali na način koji nije izgledao kao običan san. Taj događaj je u njemu ostavio osećaj da je bio u stvarnom kontaktu sa nečim „iza ovog sveta“.

Ove priče, kako ističe, promenile su ga iz korena. Od strogog ateiste, postao je čovek koji ostavlja prostor za postojanje duše i života nakon smrti.

- Кada toliko ljudi u istim okolnostima opisuje slične vizije, morao sam da se zapitam: da li smo mi više od tela koje umire? – kaže Jansen.

Fenomen je sve češće predmet ozbiljnih naučnih studija, a istraživači naglašavaju da je cilj bolje razumeti iskustva pacijenata na samrti i pronaći načine da im se pruži dostojanstvena i smirena nega.

Autor: redportal.rs